“Studenti, naravno, vide problem u ovome odmah: 1. Solunjanima 4,13-18, navodno, “riječ Gospodnja”, jedna je ogromna pogreška.”
Tako kaže James A. Metzger, profesor na East Carolina University. Naime, prema njegovu mišljenju, Pavlova riječ da će Isus doći za njegova života, i za života vjernika u Solunu kojima je pisao, za koju je Pavao rekao da je “riječ Gospodnja”, očigledno je pogrešna, jer je Pavao umro, kao i njegovi čitatelji, prije gotovo 2000 godina.
Između ostalih stvari, profesor Metzger (kojega ne smijemo zamijeniti s pokojnim dr. Bruceom Metzgerom, stručnjakom za novozavjetne rukopise, se ruga Pavlovoj kozmologiji, sa zajedljivom primjedbom da bi se vjernici prije smrznuli nego stigli do Božjeg navodnog prebivališta tamo gore na nebu. Zbilja je čudno da se Pavao nije sjetio toga problema, posebno u kontekstu činjenice da Ivan nije primijetio očigledan problem s činjenicom da je Isus prošao kroz zid (ili još luđom činjenicom da anđeli i Gospodin Isus dolaze na oblacima, pa ne radi se valjda o Supermenima???).
Šalu na stranu, kako je Pavao mogao reći:
“Ovo vam, naime, velim po riječi Gospodnjoj: mi, živi, preostali, kad Gospodin dođe, doista nećemo imati prednosti pred pokojnima. Jer, sâm će Gospodin – kad iziđe zapovijed, arkanđeo zovne i trublja Božja odjekne – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu. Zatim ćemo mi, živi, preostali, biti zajedno s njima poneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom.” (1. Sol 4,15-17)
Profesor Metzger i njegovi studenti u tome vide ogromnu pogrešku, unatoč činjenici da i sami čitaju kako Pavao i Gospodin Isus priznaju da nitko ne zna kada će biti njegov Drugi dolazak.
Međutim, jedno od pravila tumačenja Svetoga pisma glasi da se trebamo pitati je li autor mogao istinu koju naviješta izreći na jasniji način od onoga na koji ju je izrekao.
Dakle, pitamo se je li postojao način da Pavao prikaže s jedne strane istinu o Isusovom dolasku koji se može dogoditi svaki trenutak, štoviše već za života Pavla i njegovih čitatelja? Moguće da je Pavao mogao reći: “Živi, među kojima ćemo možda biti i mi… Zatim će živi, među kojima ćemo možda biti i mi…” No, takvo izražavanje koristilo bi isključivo u nekoj suhoj teološkoj raspravi o eshatologiji. U 1. Solunjanima 4 Pavao ne teologizira, već tješi vjernike koji su izgubili svoje voljene istinama o vječnom životu. On ne želi da oni “ostanete u neznanju o pokojnicima, da se ne žalostite kao drugi koji nemaju nade… stoga, tješite jedni druge tim riječima.” (1. Sol 4,13. 18) Stoga i koristi živi, euforijski jezik nade i iščekivanja. Pavao je vjerovao da Gospodin Isus može doći za njegova života. Dakako da je vjerovao da Isus može doći i za 5.000 godina… u teoriji. Ali Pavlova vjera nije bila teoretska vjera, nego živa uzdanica u Uskrsloga Gospodina koji dolazi.
Na kraju svoga života, Pavao ne pokazuje ni trenutak sumnje, ni mrvicu razočaranja:
“Jer, već se moja krv izlijeva kao žrtva, i vrijeme je moje smrti blizu. Dobar sam boj bio, trku dovršio, vjernost sačuvao. Za budućnost mi je spremljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan (Dan drugoga dolaska) dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni, nego i svima koji čeznutljivo čekaju njegovo pojavljivanje.” (2. Tim 6-8)
Poput svakog vjernika, i Pavao se nadao da će Gospodinovo pojavljivanje u slavi biti za njegova života (čemu se i ja sam nadam). Međutim, kada je uvidio da je njegov život došao kraju, Pavao nije mislio da je bio u krivu, niti je mislio da Gospodin neće nikada doći. Jednostavno, radovao se i dalje sigurnom dolasku svoga Gospodina!
Umjesto da budi sumnju u svojim studentima, profesoru teologije Metzgeru (a i svima koji se s time izruguju) bilo bi bolje da uzme k srcu upozorenje apostola Petra:
“U posljednje će se dane pojaviti izrugivači, koji će živjeti prema svojim vlastitim požudama i pitati: ‘Gdje je njegov obećavani dolazak? Jer, otkada su umrli Očevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od iskona svijeta.’ … Ne oteže Gospodin s izvršenjem obećanja, kako ga neki smatraju sporim, nego je strpljiv prema vama jer neće da itko propadne, nego da svi pristupe obraćenju. A doći će Dan Gospodnji kao lopov, u koji će nebesa s praskom iščeznuti, počela se, spaljena, raspasti, a zemlja i djelo na njoj učinjeno neće biti nađeni.” (2. Pt 3,3.4. 8-10)
Zapravo, u Petrovu eshatološkom upozorenju praktičnu pouku možemo naći i mi, vjernici:
“Budući da će se sve to tako raspasti, kako onda morate živjeti sveto i pobožno očekujući i požurujući dolazak Dana Božjega… Ali očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju u kojima prebiva pravednost.” (2. Pt 3,11-13)
Gdje je njegov obećani dolazak? Bolje je pitanje: jesi li, prijatelju, spreman…? Jesam li spreman?
