Bog koji (ne) mrzi

Kakvo božanstvo je vrijednije štovanja?

  1. Bog koji jednako voli svako ljudsko biće (uključujući i one koji siluju i ubijaju djecu, i one koji odsijecaju glave Njegovim sljedbenicima u ime svojeg lažnog boga, itd.), ali će ipak neke od njih osuditi na vječno prokletstvo i mučenje?

ili

  1. Bog koji voli one koji ga štuju i poslušni su mu, a mrzi one koji njega mrze i zbog toga svjesno, namjerno, i rado čine djela koja on mrzi (usp. Ps. 5:5)?

Novi zavjet koristi formulaciju “Bog je X” da istakne da je on:

1) … duh (Iv. 4:24)
2) … svjetlost (1. Iv. 1:5)
3) … ljubav (1. Iv. 4:8)
4) … život (1. Iv. 5:20)
5) … plamen koji proždire (Heb. 12.29).

Ako činjenica da je Bog ljubav negira mogućnost da mrzi, tada:

  1. činjenica da je Bog duh negira mogućnost da je Isus utjelovljeni Bog,
  2. činjenica da je Bog život negira mogućnost da je Isus umro na križu,
  3. činjenica da je Bog oganj koji proždire negira mogućnost da strpljivo podnosi grijeh i milostivo ga oprosti.

Božje posjedovanje neke karakterne osobine ne uvjetuje da on, bez razlikovanja, primjenjuje tu osobinu prema svim svojim stvorenjima, niti isključuje mogućnost da on posjeduje i primjenjuje osobinu koja se nama čini suprotna. Slijedeći takav način razmišljanja, trebalo bi reći da se, budući da je milostiv, Bog mora smilovati i oprostiti grijehe svim ljudima. Ali, s druge strane, i logična suprotnost bi morala biti istinita: Budući da je pravedan, Bog mora kazniti sve grešnike (a nemoguće je da dvije logične suprotnosti budu istovremeno istinite). Svetost je također prikazana u Bibliji kao dio Božje biti, ali to ne znači da je ostao transcendentan i udaljen od grešnog čovječanstva, nego je naprotiv došao u ljudskom tijelu. Prema tome, činjenica da je Bog ljubav ne nameće na Boga nužnost da voli sva svoja stvorenja, a ne isključuje ni mogućnost da mrzi.

Štoviše, moglo bi se postaviti pitanje: “Ako je Bog ljubav i to znači da mora voljeti sva bića koja je stvorio, uključuje li to i đavla?” Koliko bi god bilo teško (ako ne i nemoguće) na ovo pitanje odgovoriti iz Biblije, teško je zamisliti da Bog (koji je dobar, svet, pun ljubavi, pravedan, itd.) može voljeti biće čija narav je izravno oprečna njegovoj (tj. đavao je zao, nesvet, pun mržnje, nepravedan, itd.), čak iako ga je On stvorio (premda ne takvim kakav je sada). Biblija ne otkriva nikakve namjere s Božje strane da pribavi sredstvo otkupljenja za đavla i ostatak palih anđelâ. Također, ne postoji niti jedan odlomak u Svetom Pismu koji bi davao ikakvu naznaku da Bog ima ikakve pozitivne osjećaje ili namjere prema đavlu, što (naravno) ne iznenađuje. Zapravo, nauk Biblije ističe da je đavao sve što Bog mrzi.

Prema tome, Bog nije obvezan (čak niti svojom naravi) voljeti sva svoja stvorenja. Naprotiv, činjenica da Bog voli određene skupine ljudi (npr. djecu) zahtijeva da mrzi druge skupine (npr. zlostavljače djece). Ljubav i mržnja nisu međusobno isključivi osjećaji. Dapače, što je ljubav bez mržnje?

Inzistiranje na tvrdnji da Bog voli sve ljude i nijekanje da mrzi ikoga, zapravo pokazuje pogrešno razumijevanje Božjih emocija. Božja ljubav nije kao ljudska, niti je takva njegova mržnja. Ako vjerujemo da su biblijski odlomci koji spominju Božju mržnju zapravo samo antropopatizmi (simbolične ilustracije Božjeg karaktera i djelovanja korištenjem usporedbe s ljudskim osjećajima), tada to trebamo vjerovati i za biblijske odlomke koji spominju Božju ljubav. U suprotnom smo subjektivni i selektivni u svom tumačenju Biblije. I Bog i čovjek osjećaju mržnju, no razlika je u vrsti mržnje — ljudska je grešna, božanska nije.

U današnje vrijeme, ljubav je postala bog (a tolerancija joj je svećenik) i zato se naglašava da je Bog ljubav (a zanemaruju se ili umanjuju njegove druge osobine, poput svetosti i pravednosti). No, reći da je Bog prvenstveno ljubav znači otići dalje nego što Biblija dozvoljava. Nigdje u svih 66 knjiga Starog i Novog zavjeta se ne ističe da je ljubav najvažnija ili najveća ili najistaknutija Božja karakterna osobina. Pogrešno se tako vjeruje možda zato jer Isus —kao dvije najveće zapovijedi— ističe ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem. No, to nije isto što i tvrdnja da je Bog prije svega ljubav.

Preveliko naglašavanje činjenice da je Bog ljubav vodi do ideje da je ljubav najveća vrijednost, te da je sve i svatko (uključujući i Boga) podređeno toj vrijednosti. Ako je Bog podređen ičemu izvan sebe i svoje naravi, tada on više nije vrhovno biće. Bog jest ljubav, ali ljubav nije bog.

Oglasi

Biblijski pogled na govorenje u jezicima

Prije svega želim istaknuti da svoje vjerovanje i djelovanje trebamo oblikovati kroz tumačenje Biblije, a ne po osjećajima i iskustvu. Prečesto se doktrina oblikuje upravo po modelu koji priznaje da “Biblija kaže x, ali nije valjda tako.” Uglavnom se tu radi o nepopularnim doktrinama, o kojima povremeno i ja pišem. Na primjer, u kršćanskim se krugovima opetovano čuje da “Bog mrzi grijeh, ali voli grešnika,” iako biblijsko učenje jasno ističe da Bog mrzi bezbožnike (npr. Psalam 5:5). Na razne se načine pokušava zaobići jasno tumačenje ovakvih stihova, tako što se neki drugi stihovi vade iz konteksta i pretjerano naglašavaju. Svi, naravno, znamo da Biblija kaže: “Bog je ljubav” i “Bog je tako ljubio svijet…”

Nastavi čitati

Označeno , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Zašto p(r)oučavam izvorne biblijske jezike, prvi dio

Ozbiljnije proučavanje Biblije i teologije sam započeo 2003. godine, i svih ovih devet godina studiram – što službeno, što neslužbeno. Popriličan dio tog studiranja, uložio sam u učenje izvornih jezika kojima je pisana Biblija – tzv. starozavjetni (ili: drevni) hebrejski i tzv. novozavjetni (ili: koiné) grčki. Štoviše, na magistarskom studiju u kojeg sam trenutno upisan, fokus učenja je baš na jezicima (tzv. “major” iz jezika i “minor” iz teologije).

Nekoliko sam se puta susreo s ljudima koji kažu da je učenje izvornih jezika nepotrebno. Neki čak kažu i glupo. Takvi ljudi zaboravljaju da, kada god čitaju bilo koji prijevod, uživaju u plodu nekoga tko je godinama učio izvorne jezike (koji su sve samo ne lagani), i da ih zato oni ne moraju učiti ako ne žele. Ali, zato što ne moramo, ne znači da ne trebamo ili da ne bismo imali velike koristi od toga. Naime, svako prevođenje je tumačenje, u većoj ili manjoj mjeri. Isto tako, i najdoslovniji prijevod ne može prenijeti svu silu i ljepotu izvornika.

Započinjem seriju od nekoliko primjera koji pokazuju zašto je korisno učiti izvorne biblijske jezike. Nastavi čitati

Teološki brzogriz (2. Tim. 3:16,17)

Kao što ste vjerojatno primjetili, dragi naši čitatelji, u zadnje vrijeme smo malo zakazali s pisanjem članaka. Ipak, vaša vjernost nas potiče na ustrajnost unatoč manjku vremena. Kao što smo spomenuli u svojim kratkim biografijama, prilično smo zaposleni. U zadnjih nekoliko mjeseci sve više. Moj studij se bliži kraju dijela u kojem slušam predavanja. Uskoro bih većinu svojeg vremena trebao posvetiti pisanju teze. Istražujem temu Božje naravi koja se čini drugačija u Starom zavjetu (draži mi je naziv “hebrejska Biblija”) nego što je objavljena u Novom zavjetu (više volim koristiti naziv “grčka Biblija”). Pokušat ću odgovoriti na pitanje: “Kako to da je Bog potaknuo i podržao “genocid” nad Kanaancima, a Isus je bio pacifist?” Ili: “Bog je ljubav. No, je li Bog samo ljubav?”

Ali, to nije ono o čemu želim pisati danas. Zapravo, želim započeti jednu praksu. S obzirom da nemam vremena za redovito pisanje dugačkih članaka, povremeno ću objaviti kratke “teološke brzogrize” (volim tu neo-hrvatsku riječ za fast-food). Nadam se da će, unatoč svojoj kratkoći, ti tekstovi biti poučni i poticajni. Iako će tekstovi biti kratki, to ne znači da iza njih nema mnogo proučavanja i promišljanja. Nastavi čitati

Izaberi jedan broj… sigurno ćeš pogriješiti

Ako ste mlađi od petnaest godina, ovaj naslov vam vjerojatno neće biti poznat. Isto tako, ako ste stariji od 35. Rečenica dolazi iz televizijske emisije “Hugo,” koja je dio mojeg djetinjstva. Iskoristio sam rečenicu da bih istaknuo jedno teološko načelo: Ekstremi su rijetko ispravni. Isključiva predanost jednoj tvrdnji, uz sustavno odbacivanje njezine polarne protuvrijednosti, zatvara um i potencijalno vodi u zabludu.

Nastavi čitati

Označeno , , , ,

A, što je s malim “Afrikancem”?

Zbilja… što je s malim “Afrikancem”? Znate na kojeg mislim – na onog za kojeg nekršćani povremeno pitaju kršćane. Onog koji se pojavi u raspravama o Isusovoj isključivosti. Kršćanin kaže: “Čovjek može biti spašen samo ako vjeruje u Isusa,” a nekršćanin odgovara: “A što je s malim urođenikom koji živi u udaljenom selu usred Afrike, do kojeg poruka o Isusu nikada nije došla?”

Nastavi čitati

Označeno , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Dodatno o gnjevu

Čitajući neke biblijske tekstove i teološke članke ovih dana, shvatio sam da bih trebao napisati neke stvari koje sam izostavio u prethodnom članku o Božjem gnjevu i Velikim nevoljama. Radi se o pitanjima na koja odgovore moraju dati pobornici predtribulacijskog uzeća. Ja bih mogao ponuditi svoje odgovore, iako moje vjerovanje o Velikim nevoljama (to jest, da crkva neće biti uzeta prije njih) isključuje postojanje tih pitanja. Upravo zato što se pitanja nameću jedino ako tvrdimo da će crkva doživjeti predtribulacijsko uzeće zbog toga što ona nije određena za gnjev Božji, teret pružanja odgovora na ova pitanja leži na onima koji tako vjeruju. Nastavi čitati

Označeno , , , , , ,

Higgs boson, bezbožnička drska upornost, Božja pravednost i pakao

Budući da nemam TV (iz praktičnih razloga, da ne pomislite da sam neki religijski ekstremist), a ovih dana mi je i pristup internetu drastično ograničen, za vijesti ovisim o lokalnom radiju kojeg slušam uglavnom u rijetkim trenucima kada se vozim autom. Neki dan sjedim na parkiralištu i čekam ženu da završi s kupovinom. Vijest dana je bilo otkriće nekakvog “Hikslbozona.” Tako sam čuo voditelja. Znanstvenici misle da su, nakon 35 godina istraživanja, otkrili “Božju česticu.”
Nastavi čitati

Označeno , , , , , , , ,

Zašto ne vjerujem u pred-tribulacijsko uzeće, 2. dio

“Velike Nevolje nisu Božji gnjev za sve sudionike”

Kada je razorni tsunami poharao Maleziju na sâm Badnjak prije nekoliko godina (2004.), ljudi su govorili: “Božji sud nad razvratnošću koja je tamo raširena.” Možda su bili u pravu, a možda i nisu. Ako ćemo tvrditi da je takvo razmišljanje ispravno, naići ćemo na veliki problem počnemo li razmišljati o događajima koji su se 11. srpnja 2001. odvijali u New Yorku. Može li ograničeni čovjek prosuditi što je Božji sud, a što teroristički čin? Netko bi mogao spremno doskočiti: “Tsunami je prirodna nepogoda kojom ljudi ne mogu upravljati, a napad na WTC su isplanirali ljudi.” U redu, to bi bilo primamljivo rješenje predstavljene dileme. Međutim, kada je nedavno tsunami razorio Japan, je li to bio Božji sud ili elementarna nepogoda? A kada je potres sravnio dio Los Angelesa 1994. godine, ili kada je Temza poplavila London 1928. godine, ili kada je isti grad poharao požar 1666. godine, itd.?

Načelo koje nam se nameće, glasi ovako: Nevolja ne gleda tko je tko. Elementarna nepogoda, pa čak i eksploziv religijskih ekstremista, ne diskriminira ni po kojem mjerilu. Smrt u takvim situacijama ubija i krive i nedužne, i ubojice i liječnike, i silovatelje i časne sestre, i psihopate i male bebe.

Nastavi čitati

Označeno , , , , , , , , , , , , , , ,

PROBLEMI SA SUVERENOM MILOŠĆU II. DIO

U nastavku prije svega želim razjasniti pojmove. Ne vjerujem da neobraćeni čovjek ima slobodnu volju, ali zato ima dvije stvari koje ljudi brkaju sa voljom: slobodni izbor i odgovornost. Iako prema Pismu čovjek nema slobodnu volju jer je rob grijeha on ima slobodu biranja ili izbora. On uvijek može i ima slobodu izbora između dviju mogućnosti ili opcija kao na primjer između života i Božjeg prokletstva prema Pnz 30:19. Isto tako svaki čovjek ima dvostruku odgovornost. Prva je da bira.

Uistinu čovjek ne može pobjeći od činjenice da mora izabrati između života i smrti. Ali onda nakon učinjenog izbora je odgovoran Gospodinu za ono što je izabrao. Dakle, čovjek ima slobodu birati i odgovoran je birati i odgovoran je za ono što je izabrao. Zato Božje riječ stalno poziva ljude na biranje između dva puta, dviju sudbina, dva životna stila, dva gospodara, dviju vječnosti.

Ali samo zato što Bog poziva čovjeka da bira ne znači da čovjek ima snagu ili sposobnost izabrati ono što je bolje kao na primjer vjera u evanđelje. Nastavi čitati…

Oglasi