ŠTOVANJE GOSPODINA ŠUTNJOM

                      Zvuči neobično, ali možda najbolji način štovanja Gospodina je upravo naša šutnja u Njegovoj prisutnosti. Uvriježeno je mišljenje da je bit štovanja naše izražavanje i davanje slave i časti Gospodinu. Kada štujemo Boga tijekom bogoslužja mi smo ti koji govorimo. Mi prinosimo žrtvu hvale naših usana kako nas uči Heb 13:15. Ali nam Propovjednik 4:17 daje još jednu dimenziju Bogu ugodnog štovanja, a to je naša šutnja: Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priđi da mogneš čuti – žrtva je valjanija nego prinos luđaka, jer oni i ne znaju da čine zlo. Priđi bliže da možeš čuti što Gospodin govori kroz svoju Riječ. Slušanje Božje riječi prethodi našim riječima. Slušanje pretpostavlja da prestanemo govoriti i da šutimo.
                   Propovjednik ovdje ne propisuje tijek bogoslužja, ali je očito da nas uči da moramo imati najprije stav slušanja Božje riječi prije nego mi progovorimo. On traži od nas dobru pripremu prije nego dolazimo štovati Gospodina, a ta priprema uključuje spremnost na slušanje. Kao što mnogi događaji započinju minutom šutnje u nečiju počast tako bi i naše štovanje moralo započeti šutnjom kada Bog najprije govori nama.
                   Skloni smo dolaziti pred Jahvu s velikim riječima i obećanjima, ali bi bilo mudrije da najprije budemo spremni čuti što On ima za reći prije nego se razbacujemo svojim riječima. Prop 5:1 nas u tom kontekstu savjetuje da ne naglimo sa svojim riječima. Mi zapravo nemamo što puno govoriti pred Bogom kad On sve zna i poznaje naše motive bolje nego mi. Mi moramo jako puno slušati i uzimati k srcu Božju riječ. Vjerojatno zato imamo dva uha i samo jedna usta.
Navodno je bio Martin Luther taj koji je rekao da je propovijedanje Božje riječi najuzvišeniji oblik štovanja jer tada Bog govori nama. Stoga iako je važno da otvaramo svoja usta na slavu Boga ipak je važnije da Bog govori nama i da mi šutimo i slušamo Njegovu svetu Riječ.
                  Farizej u Lk 18:9-14 je dobar primjer čovjeka koji nije šutio u Jahvinoj prisutnosti nego je žurio sa svojim riječima. Da je šutio i nastojao dobro čuti i razumjeti Božju riječ ne bio zadovoljan sobom i govorio o svojoj navodnoj pravednosti. On nije došao čuti što mu Bog ima za reći o njemu nego je nastojao uvjeriti Boga da je on poseban i bolji od drugih. On je zapravo štovao sebe zapakirano u štovanje Jahve. Taj se čovjek nije približio bliže da čuje Božju riječ nego da Bog čuje njegovu riječ samohvale. S druge strane je carinik koji je morao čuti Božju riječ jer kako bi se inače kajao zbog svojih grijeha. Ali je nakon toga prinio pravilnu žrtvu, a to je raskajano srce koje Gospodin nikada ne prezire.
                 Šutnja je zlato. Nije svejedno kako i kakvi dolazimo štovati Gospodina. Svi smo kušani i svi smo skloni površno i neozbiljno pristupiti toj svetoj dužnosti. Bog traži od nas da dođemo pripremljeni. Ali isto tako Bog traži od nas da razumijemo kakvo mu je štovanje ugodno. Petar je dobar primjer nanovo rođenog vjernika koji ima iskrenu želju srca da štuje Gospodina, ali koji je pri tome zaboravio da prije svega mora slušati. On je često puta brzao sa svojim riječima i kada je dobro rekao onda je bilo stvarno dobro, ali kada je loše rekao onda ga je Gospodin svrstavao u klasu sa sotonom.
                 Petar i mi moramo razumjeti pravu mjeru štovanja Gospodina koja započinje s čistim i naćuljenim ušima. Sve manje od toga Propovjednik naziva prinosom luđaka koji čak nije niti svjestan da njegovo štovanje nije ugodno Bogu. Bili bismo mudri kada bismo poslušali riječi Habakuka 2:20 – „ali je Jahve u svom svetom hramu: nek’ zemlja sva zašuti pred Njime“.

-MP-

Oglasi

2 misli o “ŠTOVANJE GOSPODINA ŠUTNJOM

  1. Teo(b)logija kaže:

    […] točno mjesec dana Marko je pisao o šutnji pred Bogom kao o vidu štovanja. Poanta njegovog članka bila je važnost slušanja Boga prije ikakve druge radnje. Ipak, ta šutnja mora nakon nekog […]

  2. Marko kaže:

    Pozdrav svima! Sviđa mi se tvoj članak. Napisao bih par bilješki koje sam pripremio prilikom spremanja ispita iz homiletike, a tiču se baš šutnje. Autor je Craddock
    Šutnja koja obuhvaća Božji plan i njegova djela nije prekinuta našim bučnim riječima, nego njegovom objavom. Objava ne prenosi milost samo kao svoj sadržaj: ona je u sebi samoj čin milosti. Temeljna čovjekova potreba, ona koju Evanđelje po Ivanu naziva glad i žeđ, jest upoznati Boga jer je to život vječni. Ipak ova gesta Boga koji se objavljuje nije za sve tako jasna. Iz onoga što znamo o tome, Bog u početku vremena nije stavio prst u oblak kako bi napisao „Volim vas“. A čak i da je zagrmjelo sa neba, ipak bi se međi nama našao netko tko ga ne bi bio sposoban čuti. Čime je dakle Bog prekinuo šutnju? Ne krikom nego šapatom, odnosno na način koji nisu svi primijetili. Bog je prekinuo šutnju ne krikom, nego šapatom, odnosno na način na koji nisu svi primijetili. Primjerice, jasno je da se Bog objavio u svemu stvorenom. No stvaranje se sastoji i od suša, poplava, potresa.
    Imati iskustvo Isusa znači imati iskustvo Boga koji se objavljuje i skriva. Isus je bio Galilejac iz Nazareta, iz tesarske obitelji, bio je prijatelj carinika i grešnika, često u sukobu sa stariješinama svoje vjerničke zajednice. Poučavao je prije svega u prispodobama, književnom rodu zahvaljujući kojemu se njegove misli izražene, ali ne na izričit način, nego na način koji od slušatelja traži ozbiljno ulaganje vlastite osobe ako ih želi shvatiti. Mnogi čak i među njegovim učenicima nisu u tome uspjeli. Na kraju ga je jedan zatajio, drugi izdao. Božji glas u Isusu nije bio tako jasan krik i tako nepobitno uvjerljiv da čak i ravnodušnog čovjeka, koji je slučajno prolazio onuda, prisili na vjeru pod teretom očevidnosti. Bog je u Isusu bio „pod velom tijela“. Prema Mateju, kada je Petar izjavio da je Isus Krist, Isus napominje da ta ispovijest nije plod njegovog opažanja. Pavao će zatim reći da nitko ne može reći Gospodin Isus osim u Svetome Duhu. Mnogi kako u prošlosti tako i u naše dane dolaze do iskustva Boga u riječima, djelima i Isusovoj prisutnosti, ali ne zato što ih je Bog prisilio da tako vjeruju. Vjernik je odabrao „da“ u svijetu koji je „ne“; prignuo se naprijed, napeo je uho prema šaptu i prepoznao glas Božji

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: