Mislim… dakle, teolog sam

Ako mi dopustite malo lošeg humora, rekao bih: “Da je Descartes živ, okretao bi se u grobu.” Poanta iza njegove verzije – mislim, dakle jesam – jest ta da čovjek može biti siguran u svoje postojanje upravo zato jer razmišlja o svojem postojanju. Poanta iza moje verzije zapravo je misao iz koje se ovaj blog i rodio. Svaki čovjek je teolog.

Budući da je teologija proučavanje Boga, a svaki čovjek ima barem nekakvo mišljenje o Bogu, svaki čovjek je teolog. Pa čak i ateist, koji tvrdi da Bog ne postoji, svojim stavom izražava mišljenje o Bogu. On je loš teolog, ali ipak teolog. Ta misao vodila me prije nekoliko godina, dok sam po prvi put razmišljao o pokretanju teološkog bloga. Ista misao pokrenula je i ovaj blog. Ti si teolog.

Da nisi teolog, ne bi bio/bila ovdje i čitao/čitala ove riječi. Čitatelji dolaze na blog koji se zove Teo(b)logija, ne jer ih zanimaju novosti iz politike, tehnologije, medicine i slično; dolaze jer kolege i ja pišemo o teologiji – o Bogu.

Međutim, je li “misliti” isto što i “razmišljati”? Kognitivne sposobnosti ljudi kao osobnih bića, često su nepotpuno iskorištene u dobu u kojem živimo. Era brze informacije (kojoj prijete novi zakoni u SAD-u) od mislilaca je učinila nešto prilično gadno. Čovjek – biće koje je nekada satima bilo zadubljeno u svoje misli, gledajući kroz prozor, danas je zadubljeno u tuđe misli, gledajući kroz ekran (ako mislite da nisam u pravu, razmislite što upravo sada radite). U vremenu kada svatko ima svoju istinu, nitko nema pravu istinu. Ako je svaka informacija jednako vrijedna, sve su potpuno bezvrijedne.

Misliš… i to te čini teologom. No, razmišljaš li?

Sve ovo zapravo je najava za novu seriju članaka. Radi se o recenziji (analizi i kritici) knjige “Koliba.” Velika je vjerojatnost, ako ste ju pročitali, da ju ili obožavate ili mrzite. Zanimljivo kako su neke stvari takve, zar ne? U nekoliko navrata (koliko točno, ne znam niti ja) pisati ću o toj knjizi, razmišljajući o njezinoj teologiji. Ipak je to knjiga o Bogu, a njezin autor misli… dakle, teolog je.

“Kolibu” sam pročitao u jednom sjedenju – kupio sam ju oko podneva, i zadnju stranicu okrenuo oko 3 ujutro. Kasnije sam ju ponovo pročitao, ovaj put s otvorenom Biblijom. Budući članci iz ove serije plod su te usporedbe.

Mislim… dakle teolog sam. Ali, bez razmišljanja sam jako loš teolog. Budući da sam započeo s lošom šalom, red je da završim s još lošijom. Kada god svojem bratu kažem “Mislim…”, on mi kaže: “Nemoj misliti. I konji misle, pa vidi kako izgledaju.”

Nemoj samo misliti.

Razmišljaj!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: