Osoba je evanđelje

Što je evanđelje? O čemu ili o kome govori poruka radosne vijesti? Možemo li objasniti što je evanđelje u jednoj rečenici? Vjerujem da je korisno razmišljati o tome i to najmanje iz dva razloga. Prvo, jednostavnost iziskuje jasnoću. Drugo, jednostavnost iziskuje preciznost. Stoga, ovo je moja definicija evanđelja: “evanđelje govori o tome tko je Isus, što je On učinio i tek onda kakve to ima veze s nama”. Dakle, prije svega osoba Isusa Krista je evanđelje ili radosna vijest. Evanđelje nije prvenstveno poruka o spasenju od grijeha niti je to poruka o nadi, a još manje o poruka o smislu života. To su više posljedice primjene evanđelja, ali poruka je veličanstvo i poniznost jedne osobe – Isusa Krista.

Zašto je to važno naglasiti? Jer ponekad brkamo što mora biti fokus našeg propovijedanja. Kušani smo govoriti o nadi u Isusu, o spasenju u Isusu, o smislu života u Isusu jer su to teme koje su zanimljive ljudima. Čini nam se da će ljudi lakše progutati osobu ako je ona zamotana u celofan ljudskih želja i iščekivanja. Pri tome bježimo od neizbježne činjenice da ljudi odbijaju evanđelje ne zbog blagoslova radosne vijesti nego zbog osobe – zbog svetoga Gospodina Isusa. Adam je davnih dana rekao Bogu da on želi eden i sve blagodati edenskog vrta, ali bez jedne osobe u blizini – Stvoritelja.

Pavao je imao isto iskustvo koje je opisao u 1 Kor 1:22-25. On je bio svjestan da Židovi traže znakove, a Grci mudrost. Pavao je isto tako znao da ga je Bog poslao propovijedati poruku koja je od samog starta bila osuđena na propast jer njen sadržaj bio odobojan i gnusan i Židovima i Grcima. Sadržaj je osoba – Isus i to razapeti. Gledano s ljudskog stajališta nema nikakve logike propovijedati upravo ono što ljudi ne žele čuti. Međutim, Pavao je odbio dati ljudima što oni traže nego im je govorio ono što oni trebaju čuti – radosnu vijest o razapetom Mesiji.

Naravno, uvijek možemo zamotati Isusa u neku manje odbojnu tematiku kako bismo navladali početno neprijateljstvo prema Božjoj poruci. Zašto ne predstaviti Isusa u kontekstu nade ili sigurnosti ili kvalitete života ili tome slično? To Pavao nije radio prema 1 Korinćanima. On je propovijedao razapetog Isusa. Znaimljivo je da nam Biblija govori da će Isus biti znak u Lk 2:34 te da je On mudrost  prema 1 Kor 1:30. Zašto onda Pavao nije predstavio Isusa u kontekstu tih dviju tematiku koje su bile od interesa za Židove i Grke? Židove žele znakove, a Isus je znak. Grci žele mudrost, a Isus je mudrost. Problem je u tome što obje strane ne žele sramotni križ i što on predstavlja. Isus i njegovo dostatno i dovršeno djelo na križu uvreda su čovjeku. Neki drugi Isus bio bi im prihvatljiv. Ali Isus Krist je bio na križu. Zato je On kamen spoticanja mnogima.

Ali je više nego očito da je taj Isus tema evanđelja. Osoba je prekrasna radosna vijest za neke i ta ista osoba je kamen spoticanja za mnoge prema Luki 20:18: “Tko god padne na ovaj kamen, razbit će se, a na koga god on padne satrt će ga”. Pitanje svima nama je što propovijedamo kada tvrdimo da propovijedamo evanđelje?

-MP-

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: