POZNAVANJE BOGA – KLJUČ DOSTOJNOG ŠTOVANJA 2. dio

U prethodnom članku pisao sam o tome da postojimo kako bismo štovali Boga. Međutim, da bismo ga mogli dostojno proslaviti, trebamo ga duboko osobno poznavati. Nauk Biblije, drugim riječima teologija, oprema nas da možemo štovati Boga, kroz duboko osobno poznavanje Njega samoga.

Ako, kao kršćani, želimo ispuniti svoju životnu svrhu, trebamo znati što štovanje Boga uopće jest, ili što ono uključuje.

Zašto ovo kažem? Nismo mi kršćani ti koji definiraju što je pravo štovanje Boga, nego je sam Bog taj koji to određuje. I hvala Bogu da nam je kroz svoju svetu Riječ objavio što pravo štovanje jest.

Isus Krist, naš Spasitelj i Gospodin, naš savršeni primjer štovanja na kojeg se trebamo ugledati, dok je bio na zemlji jasno je oslikao što je pravo štovanje Boga.

Evo primjera:

• Lk 10,21: »U taj isti čas Isus uskliknu u duhu te reče:»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a razotkrio to malenima. Da, Oče, jer tako je pred tobom bilo ugodno«. (Varaždinski prijevod NZ i Psalama)

Isus štuje, plodom svojih usana, Oca zbog toga tko On jest (Gospodar neba i zemlje) i zbog toga što je učinio (objavio Sina malima, a sakrio ga od mudrih i umnih).

• Iv 17,1.4: »To Isus izgovori pa podiže oči k nebu te reče: »Oče, došao je čas. Proslavi Sina svojega da i Sin tvoj proslavi tebe. … Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao da učinim«. (VŽ)

Kako je Sin proslavio Oca? Izvršivši djelo koje mu je dao da učini. Isus se pokorio svom Ocu, Njegovoj volji za svoj život na zemlji.

Pravo štovanje, kao što vidimo, uključuje dvije stvari: plod usana i pokorno življenje.

Da onda definiramo što pravo štovanje jest.  

Pravo štovanje je naš ODAZIV na ISTINU, SPOZNAJU, NAUK od Boga, plodom naših usana i pokoravanjem.

Da bi naš odaziv na ISTINU O BOGU bio ispravan, to jest Bogu ugodan, trebamo ga duboko osobno poznavati.

Isus Krist, savršeni čovjek i Bog, naš primjer pravog štovatelja, nije imao problema sa poznavanjem Boga Oca i njegove volje, zato je mogao Boga Oca savršeno štovati.

Međutim, sa nama nije tako. Još uvijek smo u tijelu, još uvijek imamo sklonost štovati sebe, umjesto Boga. Još uvijek imamo sklonost štovati Boga na krivi način, umjesto na njegov način. Još uvijek imamo sklonost štovati Boga sa krivim stavom i sa krivim motivima.

Ne možemo nekoga obožavati, uzvisivati ga, dati mu svu slavu, čast i hvalu, ako ga ne poznajemo.

Ne možemo se nekome pokoravati, služiti mu, živjeti na način koji će ga proslaviti, ako ne poznajemo njegovu volju.

Zbog toga,

1. Da bi plodom naših usana štovali Boga, ono treba biti odaziv na ISTINU/SPOZNAJU Boga!

Nije svako štovanje Bogu ugodno!

Isus je jednom prilikom farizejima rekao sljedeće:

»A zašto vi kršite Božju zapovijed zbog svoje predaje?«…. »Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Izaija rekavši: »Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da me štuje dok naučava kao moju nauku zapovijedi ljudske« (Mt 15,3.7-9; KS).

Pravo, odnosno prihvatljivo, štovanje treba dolaziti iz srca. Štovanje jest iskustvo srca. Molitva, ako ne dolazi iz srca, prazna je. Pjesme koje pjevamo, ako ne dolaze iz srca, prazne su. Propovjedi koje propovijedamo, ako ne dolaze iz srca, prazne su i bezvrijedne u Božjim očima.

Isus u Iv 4 u razgovoru sa Samarijankom to jasno izražava.

Samarijanka je u 20. stihu glede štovanje rekla: »Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je Jeruzalem mjesto gdje se treba klanjati«.

Ovdje vidimo da je Samarijanka bila zaokupirana time gdje je ili gdje bi trebalo biti mjesto pravog štovanja. No, ona nije razumjela suštinu štovanja.

Pogledajmo što Isusa kaže na tu njezinu izjavu:

»Ženo, vjeruj mi da dolazi čas kada se Ocu nećete klanjati ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi ne znate čemu se klanjate, mi znamo čemu se klanjamo, jer spasenje je od Židova. Ali dolazi čas, i sad je tu, kad će se istinski klanjatelji Ocu klanjati u duhu i istini. Jer Otac i traži takve klanjatelje svoje. Bog je je duh i koji mu se klanjaju, trebaju se klanjati u duhu i istini« (Iv 4,21-24; VŽ).  

Pravo štovanje Boga štovanje je »u duhu (naš duh, naša strast, energija) i istini«. Pravo štovanje Boga dolazi iz naše nutrine i ono se treba temeljiti na istini, na našoj spoznaji Boga.

Isus kaže da su spoznaja Boga, zdrava nauka, čista savjest i iskreno srce, puno važniji za pravo štovanje od mjesta štovanja, od stila glazbe ili bilo čega drugog oko čega se ljudi prepiru kada je tema štovanja u pitanju.

Mi trebamo najprije imati  pravi pogled na Boga, trebamo ga duboko poznavati, da bi naša strast, naša energija, naši osjećaji bili iskreni, to jest pravi osjećaji.

Primjeri koji to pokazuju:

• Neh 8,8; odaziv na razumijevanje Riječi (9-12);
• Kol 3,16; kada Riječ Kristova obilno stanuje u nama, bit će vidni rezulati opisani u ovom stihu; 

Poznati američki propovjednik, John Piper, glede štovanja rekao je sljedeće:

»Štovanje treba imati srce i štovanje treba imati glavu. Štovanje treba uključivati vaše emocije i štovanje treba uključivati vaš um. Isitna bez osjećaja stvara mrtvu religiju i crkvu punu neduhovnih boraca. Emocije bez istine stvaraju prazan bijes i njeguju čudne ljude, koji odbacuju disciplinu strogih misli. Pravo štovanje dolazi od ljudi, koji su duboko osjećajni i koji ljube duboku i zdravu nauku«.

(Nastavak slijedi u nedjelju…)