Problemi s Božjom milošću

Često opjevana, ali teško probavljiva je manje niti više nego Božja milost. Ono što bi morala biti najveća nada za čovječanstvo je često puta ljudima najveći kamen spoticanja. Razlozi variraju od samopravednosti na primjeru farizeja do ponosa koji najviše priječi ljudima razumjeti milost u pravom svijetlu. Božji prorok koji je imao problema s Božjom milošću je bio Jona. On je bježao od Božjeg poziva da propovijeda Božju riječ Ninivljanima, a razlog je bila, prema njegovim riječima u 4:2, milost. Nije htio ići u Ninivu jer je znao da će im Bog biti milostiv i da će im obratiti srca.

Ključno pitanje za razumijevanje poruke knjige o Joni je zašto je proroku smetala Božja milost prema Asircima? Zašto bi proroku smetala milost kada je svjestan da bez Božje milosti nema spasenja? Zašto bi Božji sluga pokušao bježati od Jahvine prisutnosti kada zna da je Gospodin sveprisutan? Zašto bi prorok odbio vidjeti kako Bog koristi njegovo propovijedanje da se tisuće obrate Gospodinu?

Odgovor na ova pitanje se djelomično nalazi u Asircima, ali najvećim dijelom u Izraelcima. Niniva je bio glavni grad glavnog izraelskog državnog neprijatelja. Jona je bio svjestan da ga Bog šalje u gnijezdo stršljena da propovijeda poruku o njihovom uništenju te je sigurno bila prisutna velika doza straha. Ali vjerujem da to nije bio glavni razlog što je izjedalo Jonu. Problem je bio njegov narod u sjevernom kraljevstvu. Bilo je to vrijeme Jeroboama II koji je Izrael odveo do političkog, vojnog i ekonomskog vrhunca, ali isto tako do duhovnog dna. Izrael je od najmanjeg do najvećeg bio zaglibio u idolopoklonstvu protiv kojih su govorili Jonini suvremenici proroci Hošea (11:5) i osobito Amos (5:27) kojeg je Bog poslao iz Jude da propovijeda protiv kraljevskih svetišta – Am 7:10-17.

Jona je znao za ta proroštva. Jona je bio svjestan u kakvom je duhovnom stanju izraelski narod. Jona je bio upoznat s Božjim planom da koristi Asirce kako bi kaznio Izrael za njihov duhovni preljub. Ali je isto tako Jona sada bio svjestan da ga Bog šalje tim Asircima kako bi se glavni narod neprijatelja obratio Jahvi. Zašto? Poruka je vrlo jednostavna. Ako Božji izabrani narod ne želi biti primjer vjere i pokajanja svim ostalim narodima onda će neprijateljski narod biti primjer vjere i pokajanja Božjem narodu. Obraćenje Ninivljana je prekrasan primjer Božje ljubavi i milosti prema poganima, ali je isto tako milost prema Asircima bila pljuska židovskom narodu zbog njihove neposlušnosti. Zato Jona nije htio vidjeti milostivog Gospodina na djelu u Ninivi. Pokajanje Asiraca pred Jahvom je bio ukor njegovom voljenom narodu. Poruka knjige o Joni je prvenstveno usmjerena na Božji narod: ako se vi ne želite poniziti i kajati za svoje zle pute pred Jahvom onda će to učiniti Ninivljani, vaši najveći neprijatelji. Ako vi ušutite onda će se Ninivljani kajati jer Bog može i od kamenja učiniti djecu Abrahamovu.

Narod Božji nije nedodirljiv. To je bila tema Isusove propovijedi u rodnom Nazaretu što čitamo u Luki 4 kada je Isus objasnio da je Ilijin odlazak poganskoj udovici bila kazna židovskom narodu zbog njihove nepravednosti. Vjerujem da je zato Jona bježao pred Jahvom u Taršiš. Milost je bila ukor židovskoj religioznosti kao što je i dan danas milost sablazan mnogima koji ustima ispovijedaju milost Božju.

Primjena je vrlo jednostavna. Naša reakcija na Božju milost razotkriva naše srce.

 

-MP-

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: