PROBLEMI SA SUVERENOM MILOŠĆU II. DIO

U nastavku prije svega želim razjasniti pojmove. Ne vjerujem da neobraćeni čovjek ima slobodnu volju, ali zato ima dvije stvari koje ljudi brkaju sa voljom: slobodni izbor i odgovornost. Iako prema Pismu čovjek nema slobodnu volju jer je rob grijeha on ima slobodu biranja ili izbora. On uvijek može i ima slobodu izbora između dviju mogućnosti ili opcija kao na primjer između života i Božjeg prokletstva prema Pnz 30:19. Isto tako svaki čovjek ima dvostruku odgovornost. Prva je da bira.

Uistinu čovjek ne može pobjeći od činjenice da mora izabrati između života i smrti. Ali onda nakon učinjenog izbora je odgovoran Gospodinu za ono što je izabrao. Dakle, čovjek ima slobodu birati i odgovoran je birati i odgovoran je za ono što je izabrao. Zato Božje riječ stalno poziva ljude na biranje između dva puta, dviju sudbina, dva životna stila, dva gospodara, dviju vječnosti.

Ali samo zato što Bog poziva čovjeka da bira ne znači da čovjek ima snagu ili sposobnost izabrati ono što je bolje kao na primjer vjera u evanđelje. Zašto? Jer je svaka osoba rob grijeha odnosno ovisnik o grijehu. I kao što svaki ovisnik ima slobodu izabrati da ne uzme drogu on nema snagu reći ne drogi jer je ovisan o njoj. Ona je njegov gospodar i ona je gospodar njegovih odluka i njegove volje. U istom smislu je grijeh gospodar svakog neobraćenog čovjeka. Svaki takav čovjek je prisiljen činiti volju svog gospodara. I iako može birati on će uvijek izabrati ono što želi njegov gospodar – grijeh.

Ako tvrdimo da čovjek ima slobodnu volju onda tvrdimo da je volja suvereni agent u čovjeku odnosno da volja može promijeniti čovjekovu narav ili duhovno stanje u svakom trenutku. Međutim volja nikada nije gospodar nego sluga. Čega? Ljudske naravi. I ako je čovjek duhovno mrtav u grijehu onda njegova volja slijedi prohtjeve grešne naravi. A ako je čovjek duhovno oživljen po Božjoj milosti onda će volja slijediti želje Duha. Volja je podložna naravi, a ne obratno.

Gdje to piše u Bibliji? U Rimljanima 6:16-18 gdje Pavao jasno daje do znanja da čovjek može biti ili rob grijeha ili rob pravednosti, ali čovjek će uvijek biti rob, a ne gospodar. Stoga volje će uvijek biti podložna bilo grijehu bilo pravednosti. Nema čak niti zlatne sredine gdje čovjek neovisan o utjecaju grijeha ili pravednosti bira svojom voljom između dviju opcija jer to nije biblijski opis čovjeka. Prema spomenutom biblijskom zapisu sloboda nije neutralno područje poput nekakve ograde gdje čovjek odlučuje da li će na jednu ili drugu stranu. Biblijska sloboda je biti rob pravednosti, a biblijsko ropstvo je biti rob grijeha. Ali čovjek je stvoren da nekome ili nečemu služi. Uvijek.

Opet netko će prigovoriti da jedina prava sloboda je kada možeš birati između dvije ili više opcija bez da si pri tome pod utjecajem jedne od tih opcija. Ali čovjek je stvoren tako da u je startu bio pod utjecajem jedne od dviju opcija. U početku je to bila pravednost i to je prava sloboda. Opcija pravednosti i nevinosti je ostavljala mogućnost biranja druge opcije. Ali sada opcija grijeha ne daje više mogućnost biranja prve opcije. Ali sloboda nikada nije bila neutralno područje.

Zato jedina prava sloboda je u Gospodinu odnosno kada suverena milost oživi ljudsko srce i ono počne u vjeri disati. Kako se to vidi? Tako što to novo srce uistinu odlučuje kajati se, vjerovati i slijediti Isusa Krista. Ali ako ga milost ne oživi ono staro srce će i dalje birati grijeh, prokletstvo i smrt. I biti će odgovorno pred Bogom za svoj izbor. A milost nikome ne čini nepravdu ako ga ne oživi. Jer u tom slučaju čovjek i dalje živi svoj izbor – grijeh i nikoga ne može kriviti za svoje odluke osim sebe samog.

Ovo je prava istina o našoj „slobodi“ van Krista. Ljudi su u Adamu svoju odluku već donijeli. Sada su zarobljenici te odluke da budu samostalni od Boga. Sada Adamova odluka drži cijelo čovječanstvo u ropstvu. Stoga, propovjednici ne bi smjeli pozivati ljude da „donesu odluku za Krista“ jer su oni svoju odluku već donijeli. Poziv mora biti da promijene svoju odluku. Imaju odgovornost da promijene svoju odluku. Imaju slobodu birati. Ali će svoju odluku promijeniti samo ako Bog po svojoj milosti oživi ili reanimira njihova srca. Zašto? Jer su robovi svoje odluke u Adamu kada su izabrali biti robovi grijeha.