Izaberi jedan broj… sigurno ćeš pogriješiti

Ako ste mlađi od petnaest godina, ovaj naslov vam vjerojatno neće biti poznat. Isto tako, ako ste stariji od 35. Rečenica dolazi iz televizijske emisije “Hugo,” koja je dio mojeg djetinjstva. Iskoristio sam rečenicu da bih istaknuo jedno teološko načelo: Ekstremi su rijetko ispravni. Isključiva predanost jednoj tvrdnji, uz sustavno odbacivanje njezine polarne protuvrijednosti, zatvara um i potencijalno vodi u zabludu.

Ovih dana sam se nekoliko puta susreo sa jednom slikom internetske “mudrosti.” Na slici je malena školska ploča koja se nalazi ispred kafića ili nečeg sličnog, a na njoj je rukom napisano: “Your beliefs don’t make you a better person, your behavior does” (Boljom osobom te ne čine tvoja uvjerenja, nego tvoje ponašanje).

Ovaj maksim tipičan je primjer stava na koji se može primjeniti naslov ovog članka: Uvjerenja ili ponašanje – izaberi jedno, sigurno ćeš pogriješiti!

Čine li čovjeka njegova uvjerenja boljom osobom? Sama po sebi – ne. S time bih se potpuno složio. Ali nastavak rečenice me zabrinjava. Zar ljudi ne vide da ponašanje ne može postojati u vakuumu? Boljom osobom me čini određena vrsta ponašanja, ali to ponašanje nužno proizlazi iz mojih uvjerenja!

Teološka primjena: Isključiv naglasak na ispravnom vjerovanju ne čini nekoga boljim kršćaninom; Jednako, isključiv naglasak na ispravnim djelima, s učinkom umanjivanja važnosti uvjerenja, ne sluti na dobro.

Ako se ekumena zalaže za jedinstvo i suradnju bez naglašavanja vjerovanja koja nas razlikuju – to je vrstan primjer licemjerja. Naime, ako protestant promiče ekumenu i surađuje s rimokatolikom (na primjer), on tvrdi da želi naglasiti sličnosti, a ne razlike. On nadalje tvrdi da to čini iz ljubavi. Zato što cijeni uvjerenje onoga drugoga, on će na stranu staviti svoje drugačije uvjerenje. Što to znači i zašto kažem da je to licemjerno? Pa, protestant koji ublaži svoje vjerovanje koje ga odvaja od rimokatolika i time kaže da ono nije važno (barem nije važnije od ljubavi i jedinstva), istovremeno to čini jer ne želi povrijediti rimokatolika i njegovu predanost tom njegovom vjerovanju. Time, dakle, ekumenski protestant daje sljedeću poruku: “Moje drugačije uvjerenje meni nije važno, jer je drugačije vjerovanje rimokatolika njemu važno.” Razumijete? Uvjerenja nisu važna, jer su uvjerenja važna.

No, malo sam skrenuo od svoje teme. Nisam htio pisati o ekumeni i njezinoj besmislenosti, nego o opasnosti ekstrema.

Teološki ekstremi obiluju: arminijanizam i hiperkalvinizam, te pijetizam i kvijetizam, dva su najpoznatija para. Odabire li čovjek Boga ili Bog čovjeka? Neki kažu da čovjek ima slobodnu volju, a neki kažu da ju nema. Treba li čovjek raditi na svojem posvećenju ili je to isključivo Božje djelo? Neki kažu da čovjek mora naporno raditi da bi postigao svetost, a neki kažu da se čovjek samo treba prepustiti Bogu. Ispravan biblijski odgovor na oba pitanja leži negdje u sredini. Biblija voli sredinu. Je li Isus Bog ili čovjek? Da.

Jošua 1:7-9  jedan je od odlomaka koji su mi postali važni od najranijih dana mojeg kršćanskog života. Ako ovo čita neki rimokatolik, želim naglasiti da to znači od trenutka mojeg obraćenja. Ako sam vas zbunio, pišite mi… sve ću vam objasniti.

Božja riječ kaže nam da od istine ne skrećemo niti lijevo niti desno. Ekstremi su nepoželjni.

Za nekoliko mjeseci ću odraditi svoj posljednji predmet na magistarskom studiju. Nakon toga, preostaju mi dva studijska putovanja i pisanje magistarske teze. Tema moje teze je upravo teološka ravnoteža. Napisao bih vam naslov, ali ne želim vas ubiti od dosade. Evo njegovog sažetog prijevoda: Kako to da je u Novom zavjetu Bog ljubav, a u Starom zavjetu je naredio “genocid”?

Ljudi danas kažu “Bog je ljubav” i potpuno su u pravu, ali to nije cijela istina. Ljudi isto kažu “Bog mrzi grijeh, ali voli grešnika.” Nedavno sam proučavao Bibliju s namjerom provjere istinitosti ovoga. Iznenadili biste se što kaže Biblija o tome. Ali, to je tema za jedan drugi dan. Problem je to što ljudi idu u ekstreme i nije im ugodna napetost koju donosi biblijska ravnoteža. Ne znaju što činiti s rečenicama “Bog je ljubav” i “Bog mrzi one koji čine opačinu,” koje su obje biblijske.

Što mislite? Jesam li u pravu? Slobodno komentirajte, ali imajte na umu da nisam rekao da ekstremne istine ne postoje. Samo mislim da ih nema onoliko koliko mi mislimo da ih ima.