Zašto p(r)oučavam izvorne biblijske jezike, prvi dio

Ozbiljnije proučavanje Biblije i teologije sam započeo 2003. godine, i svih ovih devet godina studiram – što službeno, što neslužbeno. Popriličan dio tog studiranja, uložio sam u učenje izvornih jezika kojima je pisana Biblija – tzv. starozavjetni (ili: drevni) hebrejski i tzv. novozavjetni (ili: koiné) grčki. Štoviše, na magistarskom studiju u kojeg sam trenutno upisan, fokus učenja je baš na jezicima (tzv. “major” iz jezika i “minor” iz teologije).

Nekoliko sam se puta susreo s ljudima koji kažu da je učenje izvornih jezika nepotrebno. Neki čak kažu i glupo. Takvi ljudi zaboravljaju da, kada god čitaju bilo koji prijevod, uživaju u plodu nekoga tko je godinama učio izvorne jezike (koji su sve samo ne lagani), i da ih zato oni ne moraju učiti ako ne žele. Ali, zato što ne moramo, ne znači da ne trebamo ili da ne bismo imali velike koristi od toga. Naime, svako prevođenje je tumačenje, u većoj ili manjoj mjeri. Isto tako, i najdoslovniji prijevod ne može prenijeti svu silu i ljepotu izvornika.

Započinjem seriju od nekoliko primjera koji pokazuju zašto je korisno učiti izvorne biblijske jezike.

Teološki brzogriz (2. Tim. 3:16,17)

Kao što ste vjerojatno primjetili, dragi naši čitatelji, u zadnje vrijeme smo malo zakazali s pisanjem članaka. Ipak, vaša vjernost nas potiče na ustrajnost unatoč manjku vremena. Kao što smo spomenuli u svojim kratkim biografijama, prilično smo zaposleni. U zadnjih nekoliko mjeseci sve više. Moj studij se bliži kraju dijela u kojem slušam predavanja. Uskoro bih većinu svojeg vremena trebao posvetiti pisanju teze. Istražujem temu Božje naravi koja se čini drugačija u Starom zavjetu (draži mi je naziv “hebrejska Biblija”) nego što je objavljena u Novom zavjetu (više volim koristiti naziv “grčka Biblija”). Pokušat ću odgovoriti na pitanje: “Kako to da je Bog potaknuo i podržao “genocid” nad Kanaancima, a Isus je bio pacifist?” Ili: “Bog je ljubav. No, je li Bog samo ljubav?”

Ali, to nije ono o čemu želim pisati danas. Zapravo, želim započeti jednu praksu. S obzirom da nemam vremena za redovito pisanje dugačkih članaka, povremeno ću objaviti kratke “teološke brzogrize” (volim tu neo-hrvatsku riječ za fast-food). Nadam se da će, unatoč svojoj kratkoći, ti tekstovi biti poučni i poticajni. Iako će tekstovi biti kratki, to ne znači da iza njih nema mnogo proučavanja i promišljanja.