Po svom običaju, odabrao sam ovaj provokativan naslov zato što je jučer bio Uskrs. No, ne želim pisati samo o porijeklu Uskrsa, nego o cijelom spektru takvih prigovora — “Kršćani ne bi smjeli slaviti Božić, Uskrs, itd. Ovo je poganskog porijekla, ono je papa taj-i-taj preuzeo od poganskih naroda i prilagodio kršćanstvu,” itd. ad nauseam.
Točnije, ne bih uopće htio pisati o detaljima te teme, jer bismo se do sutra mogli prepucavati koji dio slavljenja Uskrsa je kršćanski, a koji poganski. Nekome tko ovo čita moglo bi čak i smetati što pišem “Uskrs”, a ne “uskrs.” No, to je praksa i gramatika hrvatskog jezika; tako se pišu službeni nazivi državnih praznika. Dakle, ako vam čak i to smeta, popijte tabletu za smirenje i nastavite čitati.
S čime ću se onda baviti u ovom tekstu, ako ne detaljima ove rasprave i argumentima za i protiv? Drago mi je da ste to pitali.
Prije nekoliko dana, jedna osoba koju jako slabo poznajem, ali smo imali dovoljno interakcije da bi mi bilo jasno da je to jedna od rijetkih osoba koje imaju savršeno ispravno vjerovanje o svemu, dok su mnogi drugi kršćani svjetovni kompromiteri. Gasim sarkazam i pišem dalje.
Ta osoba mi je poslala članak o tome kako riječ “Easter” dolazi od imena nekog poganskog božanstva ili nešto slično tome. Od brojnih drugih kršćana preosjetljive savjesti sam dobio slične prigovore da je način slavljenja Uskrsa (ili Božića, svejedno je) prepun običajâ kojima su poganski Slaveni štovali svoje bogove, ali su ih (dolaskom kršćanstva u ove krajeve) naši preobraćeni preci preuzeli i prilagodili štovanju Isusa Krista.
Mogao sam joj svašta odgovoriti (npr. da to nema apsolutno nikakve veze s hrvatskim nazivom, te da ta činjenica taj argument čini beskorisnim). Ipak, nisam joj nikako odgovorio. Ali mi je sinula misao zbog koje ovo i pišem:
• Nije li upravo to poanta evanđelja? •
Bog Biblije, koji je jedini pravi i živi Bog, postigao je vječno i besplatno otkupljenje grešnikâ kroz zamjensku žrtvenu smrt bogo-čovjeka Isusa Krista i time ‘popravio’ mnogo toga što je bilo krivo s ovim svijetom, a što je predokus konačnog otkupljenja koje željno iščekujemo kada se on vrati.
Ako se smatraš spašenim, nanovorođenim, otkupljenim kršćaninom… pogledaj se malo u ogledalo. Ne doslovno. Bolje, pogledaj u svoj duhovni retrovizor. Ti još uvijek nisi kakav bi trebao biti, zar ne? Ipak, puno si bolji nego što si bio. Ne mislim moralno, jer moralnost ima samo posredno veze s evanđeljem.
Bog tebe nije odbacio i uništio, iako si i ti bio ‘poganskog porijekla.’ Naprotiv, Bog te je otkupio. To je ono što On radi. Uzima bezbožne i pogrešne stvari, i otkupljuje ih za svoju slavu.
A što se tiče pitanja trebamo li slaviti Uskrs i (ako trebamo) kako i kada, meni je dovoljan ovaj odlomak iz Biblije:
Netko razlikuje dan od dana, drugi pak svaki dan smatra jednakim. Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko misli na dan, Gospodinu misli; i tko ne misli na dan, Gospodinu ne misli. Tko jede, Gospodinu jede — jer zahvaljuje Bogu; i tko ne jede, Gospodinu ne jede — i zahvaljuje Bogu. Jer nitko od nas ne živi sebi i nitko sebi ne umire. Jer ako i živimo, Gospodinu živimo; ako i umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle, i ako živimo i ako umiremo — Gospodinovi smo. Ta Krist za to i umrije i uskrsnu i oživje da bude gospodar i mrtvih i živih. A ti, što sudiš brata svojega? Ili i ti, što prezireš brata svojega? Ta svi ćemo stati pred sudište Kristovo. Jer pisano je: Tako ja živ bio, govori Gospod, meni će se prignuti svako koljeno i svaki jezik priznat će Boga. Svatko će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.
–Poslanica Rimljanima 14:5–12
Teo(b)logija 