Kategorije
Društvo Kultura Teologija

Izaberi jedan broj… sigurno ćeš pogriješiti

Ako ste mlađi od petnaest godina, ovaj naslov vam vjerojatno neće biti poznat. Isto tako, ako ste stariji od 35. Rečenica dolazi iz televizijske emisije “Hugo,” koja je dio mojeg djetinjstva. Iskoristio sam rečenicu da bih istaknuo jedno teološko načelo: Ekstremi su rijetko ispravni. Isključiva predanost jednoj tvrdnji, uz sustavno odbacivanje njezine polarne protuvrijednosti, zatvara um i potencijalno vodi u zabludu.

Kategorije
Društvo Kultura Pastoralno Teologija Tumačenje Biblije

A, što je s malim “Afrikancem”?

Zbilja… što je s malim “Afrikancem”? Znate na kojeg mislim – na onog za kojeg nekršćani povremeno pitaju kršćane. Onog koji se pojavi u raspravama o Isusovoj isključivosti. Kršćanin kaže: “Čovjek može biti spašen samo ako vjeruje u Isusa,” a nekršćanin odgovara: “A što je s malim urođenikom koji živi u udaljenom selu usred Afrike, do kojeg poruka o Isusu nikada nije došla?”

Kategorije
Društvo Kultura Politika Teologija

Higgs boson, bezbožnička drska upornost, Božja pravednost i pakao

Budući da nemam TV (iz praktičnih razloga, da ne pomislite da sam neki religijski ekstremist), a ovih dana mi je i pristup internetu drastično ograničen, za vijesti ovisim o lokalnom radiju kojeg slušam uglavnom u rijetkim trenucima kada se vozim autom. Neki dan sjedim na parkiralištu i čekam ženu da završi s kupovinom. Vijest dana je bilo otkriće nekakvog “Hikslbozona.” Tako sam čuo voditelja. Znanstvenici misle da su, nakon 35 godina istraživanja, otkrili “Božju česticu.”

Kategorije
Društvo Kultura Pastoralno Politika Teologija

Tko se boji vuka?

Ja se ne bojim vuka. Oni koji me poznaju malo bolje i znaju da volim kampirati, ponekad me pitaju ne bojim li se zmija, ili bilo koje druge životinje. Prije nego krenem s pravom temom ovog članka, dopustite mi da vam objasnim zašto se ne bojim vuka.

Kategorije
Društvo Kultura Pastoralno Politika Teologija

Svoje ne damo, tuđe nećemo

Kaže Internet (a on zna sve) da je to rekao ili Josip Broz ili Vlatko Maček. Meni je svejedno. Onaj tko je ove riječi izgovorio, vjerojatno nije niti slutio koliko će njima oštetiti nas Balkance. Uzmite, na primjer, događaje od neki dan vezane uz napad hrvatskih navijača u Srbiji. Do toga je došlo vjerojatno zbog ovakvog mentaliteta.

Napad osuđujem jer je bio napad, a ne jer sam Hrvat. Moj stav prema srpsko-hrvatskim odnosima je drugačiji.

Do napada je, čini se, došlo jer su neki Srbi bili isprovocirani time što su neki Hrvati u Srbiji isticali hrvatska obilježja (zastave, “šahovnice,” itd.). Onda su ti Srbi rekli: “Svoje ne damo, tuđe nećemo.” Ako ne riječima, onda kamenjem i sjekirama. Ali, nisu to rekli zato što su Srbi. Isto bi se dogodilo i da je situacija bila obrnuta – neki Hrvati bili bi jednako isprovocirani time što bi neki Srbi u Hrvatskoj isticali srpska obilježja. Onda bi ti Hrvati rekli: “Svoje ne damo, tuđe nećemo.” Ako ne riječima, onda kamenjem i sjekirama.

No, ovaj članak nije o sportu, navijačima, niti ičemu sličnom.

Zašto mislimo da, ako svoje ne damo, automatski moramo tuđe odbijati? Ako sam ja ponosan na svoju zemlju, zašto bi to značilo da “pljujem” po drugoj zemlji/drugim zemljama?

No, ovaj članak nije niti o nacionalnostima, državama, niti ičemu sličnom.

Ovdje se radi o neslaganju. Točnije, radi se o teološkom neslaganju među kršćanima.

Naime, nedavno sam počeo pisati o svojim eshatološkim stavovima (o uzeću prije/poslije velikih nevolja), a neki dan sam najavio i pisanje o knjizi “Koliba.” Te dvije teme uvijek su me uvaljivale u rasprave s drugim kršćanima. Mnogi se ne slažu sa mnom. I to mi ne smeta. Ono što mi smeta je krivo razumijevanje neslaganja i posljedično postupanje u situacijama kada dva kršćanina imaju drugačija mišljenja.

Čini mi se da mnogi ne razumiju stupnjevitu narav teologije. Nije im jasno da nije svejedno glede čega se ne slažemo, te da nije isto ne slažemo li se oko jedne stvari ili neke druge.

Ovo što slijedi, pokušaj je razjašnjavanja tog pitanja (podjelu sam preuzeo od jednog brata, te ju jako malo prilagodio):

1) Doktrine povezane sa životom crkve – Ako se ne slažemo, nismo braća i ne možemo surađivati
– Nadahnuće i autoritet Sv. Pisma
– Trojstvo – narav svake osobe i njihov međuodnos
– Spasenje – tumačenje i primjena Kristovog djela

2) Doktrine povezane sa zdravljem crkve – Ako se ne slažemo, braća smo, ali ne možemo surađivati
– Kvijetizam ili Pijetizam
– Prestanak karizmatskih darova ili njihov nastavak
– Kalvinizam ili Arminijanizam
– itd.

3) Doktrine povezane s praksom crkve – Ako se ne slažemo, braća smo, i možemo surađivati
– Večera Gospodnja
– Eshatologija
– Nošenje vela
– itd.

U budućnosti, kada nastavim seriju članaka o velikim nevoljama i kada započnem seriju o “Kolibi,” imajte na umu ovu podjelu (usput: moj stav je da eshatologija spada u treću kategoriju, a mišljenje o “Kolibi” u prvu). Ne morate se slagati sa mnom. Moji argumenti nisu bezvezni, ali možda vas zaista neće zadovoljiti. Nema veze. Ja zbog toga neću gubiti san.

Samo nemojte razmišljati: “Svoje ne dam, tuđe neću.” Dan kada će se svi kršćani složiti glede svake doktrine, biti će dan Kristovog povratka. No, niti se ne moramo slagati glede svih stvari!

Nedavno sam razmišljao o jednoj rečenici koja mi je pala na pamet – “Propitkuj sve, istina to može podnijeti.” Zvuči kao dobar životni slogan. Time ne mislim da trebamo sumnjati u sve. Nisam post-modernist. Naprotiv, vjerujem u postojanje apsolutnih istina. Jednostavno, to znači da trebamo znati zašto vjerujemo to što vjerujemo. Ne slažeš se sa mnom glede velikih nevolja? Dobro! Nadam se da to nije samo zato jer su ti tako rekli, ili se tako vjerovalo u tvojoj crkvi već desetljećima, ili čak stoljećima. Ne slažeš se sa mnom glede “Kolibe”? Dobro. Nadam se da si usporedio/usporedila njezine tvrdnje s Biblijom (ako nisi, imati ćeš uskoro priliku).

Nekada se moramo složiti da se ne slažemo, rukovati se (barem virtualno), i nastaviti svojim putem, svjesni da će svatko polagati račune sâm za sebe.

Kada istaknem zastavu svoje zemlje, ne prezirem tvoju zemlju. Ako to ne znamo, nadrljali smo u Europskoj uniji. Kada ističem svoj stav, ne napadam tvoj. Ipak, ne možemo obojica/oboje biti u pravu.

Voli svoje! Znaj zašto voliš svoje! Tuđe ne odbacuj automatski!

Slažeš li se sa mnom?