A, što je s malim “Afrikancem”?

Zbilja… što je s malim “Afrikancem”? Znate na kojeg mislim – na onog za kojeg nekršćani povremeno pitaju kršćane. Onog koji se pojavi u raspravama o Isusovoj isključivosti. Kršćanin kaže: “Čovjek može biti spašen samo ako vjeruje u Isusa,” a nekršćanin odgovara: “A što je s malim urođenikom koji živi u udaljenom selu usred Afrike, do kojeg poruka o Isusu nikada nije došla?”

 Razni kršćani u takvim rasprvama kreću u različitim smjerovima. Neki kažu: “Ako Bog želi da se on spasi, poslati će mu misionara.” Drugi tvrde: “Spasit će se na neki misteriozan način; možda će mu se Isus pojaviti u snu.” Treći odgovaraju: “On će biti spašen po Isusovoj sveopćoj žrtvi za svijet, iako nikad nije čuo za Isusa.” Četvrti kažu: “Ako je iskren u svojoj religiji, to je dovoljno. Revnovanjem u svojoj potrazi za Bogom, on nesvjesno vjeruje u Isusa.” Peti iskreno priznaju: “Ne znam, ali znam da će svatko odgovarati Bogu prema onome koliko mu je dano.”
Čuo sam svaki od ovih odgovora. Niti jedan nije dostatno biblijski. Neki su na pravom putu, ali su neuravnoteženi. Neki su heretični. Svaki od njih se više oslanja na osjećaje ili logiku, nego na Božju pisanu objavu.
Dakle… što je s malim “Afrikancem”? Hoće li on, na posljednjem sudu, biti osuđen ili oslobođen? Hoće li završiti u paklu ili u raju?

Prije svega, možemo se sjetiti Isusovih riječi “Ocu se može doći samo kroz mene” (Iv.14:6). Ako priznajemo da Isus misli na jedinoga Boga (Jahvu – Boga Abrahama, Izaka i Jakova), kada spominje Oca, ova tvrdnja znači da se Bogu ne može doći niti kroz ikoju religiju koja potpuno odbacuje Isusa (npr. Hinduizam, Budizam, animizam, itd.) ili ga marginalizira, te na njegovo mjesto stavlja neke druge posrednike (npr. Islam, Pravoslavlje, Rimokatoličanstvo). Dakle, gore navedeni četvrti odgovor je netočan. Nije dovoljno biti revan u religiji u kojoj si se rodio i u kojoj si odgojen. Pripadnici lažnih religija ne traže pravog Boga na svoj način, nego traže boga koji je izmišljen na njihov način. Bez Isusa nema spasenja.

No, što je s onim odgovorom koji se slaže s prethodnom tvrdnjim — da su ljudi spašeni samo po Isusu – ali to tumači tako da je moguće biti spašen po Isusu, čak i ako nikad nisi čuo za Isusa (npr. gore navedeni odgovor broj 3)? Zvuči plemenito, ali je daleko od biblijske istine. Poslanica Rimljanima 10:9-14 pomaže nam da i u ovom slučaju izbjegnemo dosezanje pogrešnog odgovora. Kulminacija Pavlove poante, u trinaestom i četrnaestom nam stihu donosi neprekidivi lanac: čovjek koji zazove Isusa, biti će spašen; čovjek ne može zazvati Krista, ako u njega ne vjeruje; čovjek ne može vjerovati u Krista, ako za njega nije čuo; čovjek ne može čuti za Krista, ako mu netko o njemu ne govori. Nije mi jasno kako netko, u svjetlu jasne izjave “ne mogu vjerovati u njega ako nisu o njemu čuli” (10:14b), može tvrditi da je moguće da ljudi budu spašeni kroz Isusovu žrtvu po vjeri u njega, a da nikada nisu čuli za njega. Da iskreno priznam, to je jedna od većih liberalnih besmislica koje sam ikada čuo.

“Nije li to nepravedno?” — netko bi se mogao zapitati. Bog je osmislio plan spasenja u kojem grešnik može biti spašen samo kroz poznavanje i priznavanje Isusa, a postoje ljudi koji nikada nisu čuli za Isusa. Samoprozvani branitelji kozmičke ispravnosti, suočeni s ovim problemom, zamjeraju Bogu što nije svakome dao jednake prilike. Prema njihovom mišljenju, Bog je nepravedan ako od svakog traži jednak odaziv, ali im ne pruži jednake uvjete. Ovakav stav je krajnje drzak. Zanemarimo li poruku iz Rim.1:18-32, možda bismo i mogli reći da je Bog dužan prvo svakome objaviti Krista, i tek nakon toga od zahtijevati vjeru u njega. Ipak, taj odlomak je dio Biblije i ne smijemo ga zanemariti. U njemu stoji da je “Bog jasno objavio sve što se može znati o njemu” (1:19b). Tamo također stoji da ljudi “nemaju nikakve isprike za svoja zla djela” (1:20b). Ovdje se, naime, radi o tome da su ljudi, kroz Božju tvorevinu, mogli vidjeti da postoji samo jedan Bog, te da on nije stvoren, nego je on jedini Stvoritelj. Ipak, ljudi su počeli štovati stvorena bića i sile poput vjetra ili groma, protivno jasnoj spoznaji kroz svijet koji ih okružuje (1:20-23). Pouka ovog odlomka je sljedeća: Čovjek čak i bez spoznaje o Kristu, ima dovoljno informacija da bi mogao štovati jedinog Stvoritelja. Ipak, sve ljudske religije su se odale krivom štovanju. Drugim riječima, mali “Afrikanaca” i bez Isusa ima dovoljnu spoznaju da ne bude idolopoklonik, a ipak on to jest.

Ta misao nas dovodi do sljedećeg pitanja: Zašto ljudi uopće i idu u pakao – zato što nisu prihvatili Isusa, ili zato što su grešnici? Ljudi koji će u vječnosti nastanjivati ognjeno jezero vječne tame Božjega suda samo će se sekundarno tamo nalaziti jer nisu prihvatili Krista i njegovu otkupiteljsku žrtvu. Primaran razlog za njihov boravak u paklu je njihov grijeh. Ivan 3:19 glasi: “Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, no ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla.” Osuda je vječnost provedena u paklu. Razlog je taj što ljudi čine zlo. Grijeh kojeg ljudi danas čine odvodi ih u pakao nakon smrti. Da Isus nikada nije došao na zemlju, svaki čovjek bi završio u paklu. Primarno zato jer su grešnici, koji čine grijeh i vole ga. Odbacivanje Isusa vodi u pakao samo sekundarno. Ako ja svjesno skočim s mosta i pustim da me vodene struje vode u smrt, i netko mi ponudi ruku spasenja, a ja ju odbijem, razlog moje smrti je primarno moj svojevoljni skok, a samo sekundarno odbijanje ruke potencijalnog spasitelja.

Mali “Afrikanac” neće biti osuđen jer nije primio Isusa. Kako bi ga i primio, ako nije čuo za njega? Naprotiv, on će biti osuđen jer je grešnik. Bog mu se dostatno objavio, ali on je ipak idolopoklonik. Čak i da mu netko dođe s porukom o Kristu, statistike nam govore da bi tu poruku vjerojatno odbacio. Koliki postotak stanovnika Amerike i Europe vjeruje u Isusa? Svi oni su čuli za Krista. Koji je njihov izgovor za nevjeru?

NAPOMENA: Svi biblijski navodi u ovom članku su iz suvremenog prijevoda Novog zavjeta, u izdanju iz 2006. godine, od strane Svjetskog biblijskog prevodilačkog centra.