Teološki brzogriz (2. Tim. 3:16,17)

Kao što ste vjerojatno primjetili, dragi naši čitatelji, u zadnje vrijeme smo malo zakazali s pisanjem članaka. Ipak, vaša vjernost nas potiče na ustrajnost unatoč manjku vremena. Kao što smo spomenuli u svojim kratkim biografijama, prilično smo zaposleni. U zadnjih nekoliko mjeseci sve više. Moj studij se bliži kraju dijela u kojem slušam predavanja. Uskoro bih većinu svojeg vremena trebao posvetiti pisanju teze. Istražujem temu Božje naravi koja se čini drugačija u Starom zavjetu (draži mi je naziv “hebrejska Biblija”) nego što je objavljena u Novom zavjetu (više volim koristiti naziv “grčka Biblija”). Pokušat ću odgovoriti na pitanje: “Kako to da je Bog potaknuo i podržao “genocid” nad Kanaancima, a Isus je bio pacifist?” Ili: “Bog je ljubav. No, je li Bog samo ljubav?”

Ali, to nije ono o čemu želim pisati danas. Zapravo, želim započeti jednu praksu. S obzirom da nemam vremena za redovito pisanje dugačkih članaka, povremeno ću objaviti kratke “teološke brzogrize” (volim tu neo-hrvatsku riječ za fast-food). Nadam se da će, unatoč svojoj kratkoći, ti tekstovi biti poučni i poticajni. Iako će tekstovi biti kratki, to ne znači da iza njih nema mnogo proučavanja i promišljanja.

S vremenom planiram i nastaviti seriju koju sam započeo – “Zašto ne vjerujem u predtribulacijsko uzeće crkve”, te bih neke započeo (npr. procjenu knjige “Koliba”).

Uglavnom…

Neki dan čitam Bibliju i slušam neku propovijed i u oko mi uskoči nešto što mi je do sada promicalo – 2. Tim. 3:16,17 kaže (prijevod HBN):

Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za prijekor, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude potpun, opremljen za svako dobro djelo.

Primjetite za što Pavao kaže da je Pismo korisno: Za poučavanje! Zašto nije napisao “za proučavanje” ili “za istraživanje”? Pavao ističe važnost i središnju ulogu službe poučavanja u lokalnoj zajednici vjernika. Kao što su apostoli tražili da se odaberu đakoni da bi se oni mogli posvetiti službi Riječi i molitvi, tako i danas veliku važnost treba posvetiti raznim načinima tumačenja riječi. Riskirajući da me se krivo shvati (s obirom da sam propovjednik), rekao bih da je služba tumačenja Biblije najvažnija služba u (globalnoj i lokalnoj) crkvi. Naravno, nije dobro ako propovjednik nema doticaja s ostatkom vjernika, nego se samo zatvorio u svoju radnu sobu s knjigama. Ipak, Biblija nam kaže da je njezina svaka riječ nadahnuta i korisna za poučavanje.
Toliko za sada…

Posted using Tinydesk blog app

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: